Eivind Aarset - gitara
Audun Erlien - bas
Wetle Holte - bubnjevi
Erland Dahlen - bubnjevi

Sven Persson - ton majstor

Norveški gitarist Eivind Aarset jedan je od najprepoznatljivijih autora suvremene europske jazz i elektroničke scene, glazbenik čiji je izraz već desetljećima smješten na uzbudljivoj granici između improvizacije, ambijentalne elektronike, rocka i eksperimentalnog jazza. Njegova električna gitara često nadilazi svoju tradicionalnu ulogu i pretvara se u izvor slojevitih tekstura, atmosfera i zvukovnih krajolika izrazito filmskog karaktera.

U Hrvatski dom Split Aarset dolazi s programom Strange Hands, oblikovanim oko istoimenog novog albuma. Nakon godina zajedničkog muziciranja sa svojim kvartetom, Aarset na ovom projektu nastavlja razvijati njihov prepoznatljiv zajednički zvuk, ali istodobno svjesno traži nove smjerove i izbjegava već iskušena rješenja. Rezultat je glazba neposrednija i ogoljenija nego na nekim ranijim izdanjima, ali i dalje prožeta karakterističnim prijelazima između svjetla i tame, melodije i apstrakcije.

Na albumu se napisani materijal i otvorena improvizacija tretiraju kao ravnopravne stvaralačke snage. Čvrsti riffovi postupno se rastvaraju u zvučne teksture, apstraktne atmosfere iznenada prerastaju u jasne melodijske cjeline, dok ritam, prostor i međusobna komunikacija glazbenika postaju jednako važni kao pojedinačne solističke dionice.

Posebnost Aarsetova pristupa ostaje način na koji elektroničku obradu i prirodni zvuk instrumenta povezuje u gotovo nerazdvojivu cjelinu. Iza brojnih efekata i slojeva ipak se uvijek prepoznaju njegov karakterističan ton, osjećaj za frazu i precizno oblikovanje svakoga zvuka. Strange Hands tako predstavlja novo poglavlje njegova autorskog svijeta - glazbu koja istodobno djeluje poznato i nepredvidljivo, intimno i široko, akustično i elektroničko.

O projektu Strange Hands

Strange Hands nastao je iz dugogodišnje suradnje Aarseta i njegovih glazbenika te zajedničkog osjećaja za zvuk, prostor i improvizaciju. Aarset ističe da je temelj projekta upravo potreba da se izbjegne ponavljanje: trenutak u kojem glazbenici osjete da su „ovdje već bili“ postaje znak da treba krenuti drugim putem.

Većina odluka nastaje intuitivno, osluškivanjem onoga što u određenom trenutku zvuči i djeluje ispravno. Upravo iz te otvorenosti proizlazi glazba koja se neprestano nalazi između skladanoga i improviziranoga, prepoznatljive strukture i potpune zvukovne slobode.